Biljke
Borovnica
Bosiljak
Breza
Bršljan
Celer
Crna bazga
Čuvarkuća
Gavez
Glog
Hrast
Imela
Kadulja
Kamilica
Kim
Kopriva
Kupus
Menta
Pelin
Poriluk
Preslica
Rusomača
Ružmarin
Sljez
Stolisnik
Trputac
Vrijesak
Bijela vrba
Topola
Orah
Kesten
Bukva
Ginko
Čičak
Odoljen
Kupina
Hmelj

Bolesti

Naziv: Celer, apium graveolens (selen, blatni ak)

Porodica: štitarke, Apiaceae

Ljekoviti dijelovi biljke: Nadzemni dijelovi, plod i korijen

Opis: Celer je ljekovita biljka koja može narasti do jednog metra u visinu. Ima snažan odebljali korijen i relativno razgranjenu stabljiku. Veliki tamnozeleni listovi su većinom razdijeljeni na više dijelova. Ima sitne bijele cvjetove iz kojih se razvijaju sitni okruglasti plodovi, tj. sjemenke.

Vrijeme sabiranja i nalazište: Celer se može brati u bilo koje doba godine u kojem ima nadzemne dijelove pošto se oni najčešće koriste. Slično vrijedi i za korijen, dok se sjemenke beru nakon cvatnje, u jesen. Što se nalazišta tiče, vrsta celera o kojoj govorimo ovdje dolazi prvenstveno iz uzgoja, iako postoji i celer koji raste u prirodi, ali je neprijatna okusa i slovi kao otrovna biljka.

Ljekovita svojstva i primjena: Celer je poznat kao dobro sredstvo za izlučivanje vode. Ovo svojstvo celer ima prvenstveno zahvaljujući svojem eteričnom ulju. Ovo njegovo svojstvo čine ga korisnim pri raznim bolestima mokraćnog sustava te se zato često u tim slučajevima i preporučuje.

Aktivne tvari: Eterično ulje koje sadrži p-cimen, α-santalol te β-pinen. Osim navedenih tvari, celer sadrži i razne vitamine i mineralne soli.

Recept: Čaj od celera možemo pripremiti tako da uzmemo dvije pune čajne žličice suhog celera (nadzemnih dijelova), te ih dodamo u četvrtinu litre vrele vode te ostavimo 5 do 10 minuta, te ga potom ocijedimo i možemo piti. Uzimaju se obično dvije do tri šalice dnevno.