Biljke
Borovnica
Bosiljak
Breza
Bršljan
Celer
Crna bazga
Čuvarkuća
Gavez
Glog
Hrast
Imela
Kadulja
Kamilica
Kim
Kopriva
Kupus
Menta
Pelin
Poriluk
Preslica
Rusomača
Ružmarin
Sljez
Stolisnik
Trputac
Vrijesak
Bijela vrba
Topola
Orah
Kesten
Bukva
Ginko
Čičak
Odoljen
Kupina
Hmelj

Bolesti

Naziv biljke: Ružmarin, rosmarinus officinalis

Porodica: usnače. Lamiaceae

Ljekoviti dijelovi biljke: Listovi

Opis: Ružmarin je grmolika biljka koja naraste i do dva metra visine, ugodnog i intenzivnog mirisa. Grane ružmarina su odrvenjele i gusto su obrasle kožnatim listovima bez peteljaka. Cvjetovi su svijetloplavi, sitni i u gornjim dijelovima skupljeni su u cvatove.

Vrijeme sabiranja i nalazište: Listovi se beru neposredno prije cvatnje (ožujak, travanj, a često ponovno ujesen). Suše se pri temperaturama ne večim od 35°C. Ružmarin je sredozemna biljka te se u suhim i toplijim dijelovima sredozemlja može naći kao samonikla biljka. Može se uzgajati i u hladnijim predjelima, ali ga se preko zime treba unijeti u zatvoreni i topliji prostor.

Ljekovita svojstva i primjena: Ružmarin je poznat kao biljka koja potiče optok krvi i uravnotežuje živčani sustav. Također je dobar za spriječavanje grčeva u gornjem dijelu trbuha, gihta i reume. Koristi se i kod raznih oblika slabosti, pri čemu do izražaja dolazi svojstvo ružmarina da diže preniski krvni tlak.

Ružmarin se može koristiti i kao začin u brojnim jelima, kao što je pečeno bijelo meso, filana paprika, pljeskavice, ali i u brojnim drugim jelima.

Aktivne tvari: Eterična ulja, smole, tanini, flavonoidi, razne organske kiseline i saponini.

Recept: Najčešće se priprema čaj od ružmarina, tako da jednu čajnu žličicu suhih ružmarinovih listova prelijemo sa 1/4 litre hladne vode, polako zagrijavamo do vrenja, maknemo s vatre i odmah procijedimo. Čaj je tada spreman za korištenje.