Biljke |
|||
Biljke korisne za čišćenje tijela: Breza, celer, vrijesak. Naziv biljke: Breza, betula pendula Porodica: breze, Betulaceae Ljekoviti dijelovi biljke: Listovi Opis: Breza je drvo lako prepoznatljivo zahvaljujući svojoj bijeloj kori, koja se može odvojiti u obliku krugova. Breza može narasti preko 20 metara u visinu, te je za nju karakteristično da uspijeva bolje u suhim staništima. Grane su joj viseće, a na mladim ograncima nalaze se smolaste žlijezde. Vrijeme sabiranja i nalazište: Za ljekovite svrhe beru se mladi listovi, počevši od svibnja pa preko ljeta. Listovi se suše na sjenovitom i prozračnom mjestu. Što se nalazišta tiče, breza je relativno rasprostranjeno i lako prepoznatljivo drvo koje se može naći u bjelogoričnim šumama. Pošto ne voli pretjerano vlažna staništa, lakše ju se može naći na nešto većim nadmorskim visinama.
Ljekovita svojstva i primjena: Čaj od listova breze je vrlo dobar diuretik (sredstvo za lučenje mokraće). Također postoje tvrdnje da pomaže i kod odstranjivanja kamenaca iz mjehura i bubrega, iako za to za sad još nema čvrstih dokaza. Zbog svojstva lučenja mokraće, breza se često koristi u čajnim mješavinama za čišćenje organizma. Aktivne tvari: Flavonoidi, eterična ulja, tanini, saponini, vitamin C, razne organske kiseline, betulin, fitosterol. Recept: Čaj možemo pripremiti tako da dvije do vrha pune čajne žlićice listova breze prelijemo s 1/4 litre vrele vode te ostavimo 10-15 minuta. Čaj valja piti više puta dnevno po jednu šalicu.
Naziv: Celer, apium graveolens (selen, blatni ak) Porodica: štitarke, Apiaceae Ljekoviti dijelovi biljke: Nadzemni dijelovi, plod i korijen Opis: Celer je ljekovita biljka koja može narasti do jednog metra u visinu. Ima snažan odebljali korijen i relativno razgranjenu stabljiku. Veliki tamnozeleni listovi su većinom razdijeljeni na više dijelova. Ima sitne bijele cvjetove iz kojih se razvijaju sitni okruglasti plodovi, tj. sjemenke. Vrijeme sabiranja i nalazište: Celer se može brati u bilo koje doba godine u kojem ima nadzemne dijelove pošto se oni najčešće koriste. Slično vrijedi i za korijen, dok se sjemenke beru nakon cvatnje, u jesen. Što se nalazišta tiče, vrsta celera o kojoj govorimo ovdje dolazi prvenstveno iz uzgoja, iako postoji i celer koji raste u prirodi, ali je neprijatna okusa i slovi kao otrovna biljka.
Ljekovita svojstva i primjena: Celer je poznat kao dobro sredstvo za izlučivanje vode. Ovo svojstvo celer ima prvenstveno zahvaljujući svojem eteričnom ulju. Ovo njegovo svojstvo čine ga korisnim pri raznim bolestima mokraćnog sustava te se zato često u tim slučajevima i preporučuje. Aktivne tvari: Eterično ulje koje sadrži p-cimen, α-santalol te β-pinen. Osim navedenih tvari, celer sadrži i razne vitamine i mineralne soli. Recept: Čaj od celera možemo pripremiti tako da uzmemo dvije pune čajne žličice suhog celera (nadzemnih dijelova), te ih dodamo u četvrtinu litre vrele vode te ostavimo 5 do 10 minuta, te ga potom ocijedimo i možemo piti. Uzimaju se obično dvije do tri šalice dnevno.
Naziv biljke: Vrijes, Calluna vulgaris (crnjušina, vrijesak, vrištika) Porodica: vrijesovi, Ericaceae Ljekoviti dijelovi biljke: Cvatući vršni dijelovi stabljika Opis: Vrijes je ljekovita biljka koja može narasti do visine od oko jednog metra. Može živjeti relativno dugo, čak nekoliko desetaka godina. Stabljike su razgranjene, pri dnu su odrvenjele i pužu po tlu. U gornjim dijelovima uspravnih stabljika razvijaju se cvjetovi svijetlo ljubičaste boje. Vrijeme sabiranja i nalazište: Biljke se obično beru za vrijeme cvatnje (kolovoz i rujan). Beru se cvjetovi koji se skidaju sa cvatućih stabljika ili pak se beru vrhovi stabljika zajedno sa cvjetovima. Potom se cvjetovi i stabljike suše na sjenovitom prozračnom prostoru. Što se nalazišta tiče, vrijes se obično može naći na većim površinama gdje raste veći broj biljaka ove vrste. Voli kisela tla a može se naći u relativno suhim i svijetlim šumama, a ponekad zna rasti i po livadama. Ljekovita svojstva i primjena: Vrijes se koristio od davnih vremena u narodnoj herbalnoj medicini za čitav niz bolesti. Poznat je kao dobro sredstvo za čišćenje krvi, za izlučivanje mokraće te za liječenje bubrežnih i mokraćnih kamenaca. Ipak, najrašireniju primjenu je našao u liječenju reume i gihta. Aktivne tvari: Arbutin, hidrokinon, glikozidi, tanini, saponini i mineralne tvari. Recept: Obično se priprema čaj od vrijesa, tako da se oko 2 čajne žličice posušenih cvjetova ove biljke doda u četvrtinu litre vrele vode, te se ostavi oko 15 minuta. Nakon toga, čaj se procijedi te se može piti. Najčešće se preporučaju dvije do tri šalice tijekom dana.
|
|||
privacy policy - copyright © 2009-2010 - www.plantsmedicinal.com |