Biljke

Bolesti
Čir
Čišćenje organizma
Kašalj
Kolesterol
Krvotok
Mučnina
Nadutost
Opekotine
Prehlada
Probava
Proljev
Rane
Prostata
Reuma
Stres
Uhobolja
Upale
Visoki krvni tlak
Hemoroidi
Giht
Akne
Pamćenje
Nesanica
Prhut

Biljke korisne za liječenje hemoroida: Kesten, orah, topola.

Naziv biljke: Pitomi kesten, Castanea sativa

Porodica: kesteni, Fagaceae

Ljekoviti dijelovi biljke: Sjemenke, listovi i cvjetovi

Opis: Pitomi kesten je relativno prepoznatljiva ljekovita biljka, sa listovima koji se sastoje od više manjih dijelova, te karakterističnim plodovima sa bodljikavim ovojem. Ova biljka cvate tijekom petog mjeseca, dok plodovi sazrijevaju tijekom jeseni. Kesten inače potječe iz središnjeg dijela Balkanskog poluotoka od kud je postepeno prenesen i u druge dijelove svijeta.

Pojedine vrste gljiva se često mogu pojaviti uz ovu biljku: blagva, crni vrganj, grabov vrganj (unatoč svom nazivu), shiitake, zelena krasnica, i mnoge druge.

Vrijeme sabiranja i nalazište:Kao što je već navedeno, plodovi kestena sazrijevaju u jesen te se tada mogu sabirati; postoje razne tehnike pomoću kojih se plodovi mogu brzo sakupiti, najjednostavnije je pomoći si sa nekakvom manjom granom. Kesten se može naći po većini listopadnih šuma u Europi. Slične vrste mogu se naći i na drugim kontinentima.

Ljekovita svojstva i primjena: Tinktura načinjena iz dijelova ove biljke pokazala se kao efikasnim lijekom protiv hemoroida. Općenito pozitivno utječe na sve krvne žile, a pogotovo vene. Također je poznato da može i pomoći i u izlučivanju vode iz oteklina, a uz to, djeluje i protuupalno.

Aktivne tvari: Saponini, tanini, flavoni, glikozidi, fitosterini i razni vitamini.

Recept: Ova biljka se najčešće koristi u obliku tinkture izrađene od veće količine suhih cvjetova i listova ove biljke koje određeno vrijeme stoje u etanolu. Ponekad su se koristili i oblozi načinjeni od plodova ove biljke, ali razni oblici masti, kapljica i kapsula su postepeno zamijenile tradicionalne načine korištenja ove biljke.

Naziv biljke: Orah, Juglans regia

Porodica: orasi, Juglandaceae

Ljekoviti dijelovi biljke: Listovi.

Opis: Orah je relativno često stablo koje se može naći u šumama, a često se i uzgaja. Može doseći visinu i od 20 metara. Krošnja mu može biti različitog oblika, a obično je prilično široka. Listovi su prilično dugi, te mogu biti ljepljivi i dlakavi kad su mladi, dok su u starijoj dobi glatki. Plod je u početku zelene boje, a kad dozrije, ovoj pocrni i orah ispada van.

Pojedine vrste gljiva se često mogu pojaviti uz ovu biljku: prvenstveno bukovače ali i mnoge druge.

Vrijeme sabiranja i nalazište: Glavni izvor ljekovitih svojstava su listovi oraha, koji se mogu brati tijekom šestog mjeseca, prilikom lijepog vremena. Listove je preporučljivo osušiti čim prije, i to na zraku. Što se nalazišta tiče, kao što je već navedeno, orah se lako može naći po listopadnim šumama.

Ljekovita svojstva i primjena: Orasi se često koriste za liječenje upaljenih sluznica, u slučaju nadraženih usta, desni, ždrijela, očiju pa čak i crijeva. Suhim listovima mogu se liječiti i razne kožne bolesti kao što su ekcemi, akne, ozebline i slično. Također je poznato da se kupke napravljene pomoću orahove kore i listova koristi i za liječenje hemoroida.

Aktivne tvari: Tanini, eterično ulje, juglon i flavonoidi.

Recept: Dvije čajne žličice sitno narezanih posušenih listova oraha doda se u 1/4 litre hladne vode, te se ta otopina dovede do vrenja i tada ostavi oko 5 minuta. Nakon toga, čaj se može ocijediti te se može piti nekoliko puta dnevno. Na isti način pripremljena otopina može se koristiti i za liječenje kožnih bolesti i hemoroida u obliku kupka i obloga.

Naziv biljke: Topola, Populus nigra

Porodica: vrbe, Salicaceae

Ljekoviti dijelovi biljke: Lisni pupovi.

Opis: Topola je vrsta listopadnog drva koja se može naći u Europi, te dijelu Afrike i Azije. Srednje je veličine, te obično naraste od 20 do 30 metara u visinu. Deblo može biti debelo preko 1.5 metra. Listovi imaju oblik dijamanta, a mogu biti od 5 do 8 centimetara dugi i 6 do 8 centimatara široki. Listovi su zelene boje i glatki su s obje strane.

Pojedine vrste gljiva se često mogu pojaviti uz ovu biljku: smeđi turčin, grabov vrganj (unatoč svom nazivu), bukovače, ali i mnoge druge.

Vrijeme sabiranja i nalazište: Glavni izvor ljekovitih svojstava ove biljke su lisni pupovi koji sadrže razne aktivne tvari. Mogu se sabirati tijekom proljeća, te se od njih najčešće pravi mast. Što se nalazišta tiče, topole vole vlažna staništa, te se mogu naći uz jarke, potoke, rijeke i na poplavljenim područjima.

Ljekovita svojstva i primjena: Ljekoviti pripravci od topole djeluju dezinfekcijski i stežu sluznice. Aktivne tvari iz lisnih pupova mogu pomoći u liječenju hemoroida (u obliku masti) i za liječenje opekotina. Može se pripremiti i čaj koji je dobar za liječenje pojedinih bolesti mokraćnih organa i prostate.

Aktivne tvari: Tanini, eterično ulje, smole, manitol, glikozidi.

Recept: Postupak pripravka masti je složen te ga ovdje nećemo opisivati, ali zato se mogu kupiti već gotovi pripravci od topole. Što se čaja tiče, potrebno je staviti jednu do dvije čajne žličice posušenih listova i/ili lisnih pupova topole u 1/4 litre vrele vode te ostaviti 10 minuta. Nakon toga čaj se može ocijediti i koristiti.