![]() |
|||||
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
Biljke |
|||
Biljke korisne za liječenje nesanice: Ginko, hmelj. Naziv biljke: Ginko, Ginkgo biloba Porodica: Ginkgoaceae Ljekoviti dijelovi biljke: Listovi Opis: Ginko je listopadno drvo koje pripada u skupinu golosjemenjača, te može narasti do trideset metara u visinu. Listovi se nalaze na dugačkim peteljkama, kožasti su i obično rascjepkani na više manjih dijelova. Kod ginka razlikujemo dva spola, s tim da samo ženska stabla razvijaju sjemenke sa žutim vanjskim dijelom. Vrijeme sabiranja i nalazišta: Vrijeme sabiranja i nalazišta: Listovi ginka se najčešće sakupljaju tijekom kasnog ljeta, nakon čega se obično suše na zraku. Što se tiče nalazišta, ginko raste samonikli tek u pojedinim dijelovima Azije, dok se na ostalim kontinentima najčešće može naći po parkovima, drvoredima i botaničkim vrtovima. Često se uzgaja i kao ukrasno drvo.
Ljekovita svojstva i primjena: Poznato svojsvto ginka je širenje krvnih žila, a posebno arterija koje leže dublje u tijelu. Time se općenito postiže bolja prokrvljenost tijela što koristi kod raznih poremećaja u krvotoku. Uz to, ginko međuostalom pospješuje i bolju prokrvljenost mozga što poboljšava sposobnost pamćenja, zbog čega se također često koristi. Ginko se može koristiti i za sprječavanje arteriosklerotičnih promjena na žilama. Ginko može pomoći i kod nesanice, pri čemu djeluje kao umirujuće sredstvo. Aktivne tvari: Prvenstveno flavoni i glikozidi. Recept: Čaj od ginka se obično priprema tako da se dvije pune čajne žličice suhih listova ove biljke preliju s četvrtinom litre vrele vode, te se tako ostavi petnaestak minuta. Nakon toga, čaj se ocijedi, te je tada spreman za korištenje.
Naziv biljke: Hmelj, humulus lupulus
Ljekoviti dijelovi biljke: Ženski cvatovi Opis: Hmelj je trajnica koja svake godine tvori nekoliko stabljika koje mogu biti duge od tri do šest metara. Te stabljike se obično povijaju oko grmova i drveća. Stabljike ove biljke obrasle su brojnim bodljastim dlačicama. Listovi se nalaze na dugim peteljkama, te su na stabljici raspoređeni nasuprotno. Zbog svojih ljekovitih svojstava, prvenstveno se koriste ženski cvjetovi koji su karakteristične svijetlo zelene boje. Vrijeme sabiranja i nalazišta: Ženski cvjetovi hmelja beru se tijekom kasnog ljeta. Cvjetovi se potom rašire po čim većoj površini, te se suše na prozračnom i sjenovitom mjestu. Što se nalazišta tiče, hmelj je relativno česta biljka koja raste u blizini vlažnijih područja, uz puteve, živice i polja.
Ljekovita svojstva i primjena: Hmelj se koristi za više različitih primjena - potiče tek, korsti se za liječenje nesanice, nemira i lakših oblika depresije. Uz navedeno, poznato je da hmelj pozitivno utječe i na nepravilne menstruacije. Hmelj također može poboljšati rad bubrega, a pozitivno djeluje i na mokraćni mjehur. Aktivne tvari: Tanini, smole, lupulon, humulon i flavonoidi. Recept: Dvije pune čajne žličice suhih ženskih cvjetova hmelja prelije se s četvrtinom litre kipuće vode. Mješavina se nakon petnaestak minuta ocijedi, te je tada čaj spreman za korištenje.
|
|||
privacy policy - copyright © 2009-2010 - www.plantsmedicinal.com |